Regionalni susret sjeverne regije Provincije
Prvi regionalni susret ove radne godine za braću sjeverne regije Provincije (Crikvenica, Kampor, Košljun, Pula, Rijeka, Rovinj) održan je na Košljunu u srijedu 23. studenoga 2016. u 10 sati. Susretu su nazočila trinaestorica braće. Započeli smo s euharistijskim klanjanjem i molitvom trećeg časa koje je predvodio fra Tomislav Šanko. Uslijedila je pauza za kavu i razgovor te smo nastavili s predavanjem koje je održao fra Drago Vujević na temu Vjera i redovništvo. Predavač je naglasio kako se poslužio knjigom autoara Timothya Radcliffa, bivšeg učitelja dominikanskog reda, pod naslovom Zašto biti kršćanin?.
Predavač je na vrlo jednostavan, iskren i dojmljiv način objasnio kako je vjera temelj za osobni izbor redovničkog zvanja te svega što ono nosi. Vjeru je opisao kao najvišu brigu ili ono jedino potrebno. U redovnika bi trebalo biti nešto što zbunjuje ljude i što ih tjera da se pitaju što se zapravo nalazi u središtu naših života, naglasio je fra Drago. Zašto naše poruke nisu uvjerljive, nego čak i dosdne! Može li to biti zbog toga što nema ničega što bi zaintrigiralo ljude! Nema ničega što bi pokazalo da naš život ne bi imao smisla da nema Boga!
U daljnem predavanju predavač se osvrnuo na lik Abrahama i razlog njegove nade i vjere koja bi trebala biti primjer naročito onima koji ne žele imati oslonce, osiguranja i utjehe ovoga svijeta. Vjera koja izvire iz Euharistije, trenutka Posljednje večere, u kojem se ulazi u čas predanja bez ikakva osiguranja za budućnost. Budćnost se tu raspala, sve što je ostalo bila je nada i biblijska vjera. Vjera kao neprestan odnos predanja i predavanja kontrole Onome koji je moj Bog.
Zanimljiva je definicija nade koja je iznesena od nepoznatog autora: Nada nije uvjerenje da će nešto dobro završiti, nego sigurnost da nešto ima smisla bez obzira kako će završiti. Predavač se je upitao koliko naš život ima smisla te koliko je znakovit – je li stvarno življen iz pouzdanja u Providnost?
Vjera je snaga za život kroz smrt, zaključio je fra Drago te uveo u kratku raspravu u kojoj je pobliže objasnio način na koji se živi u novoosnovanoj zajednici u Pazinu.
Predavanje je završilo molitvom Anđeo Gospodnji nakon čega su se braća uputila u blagovaonicu na objed. Nakon ručka i druženja polako smo krenuli na rivu i zajednički se fotografirali. Braća su se uputila svojim kućama i zahvalila domaćinu na lijepom prijemu i ugodnoj bratskoj atmosferi.