Križni put (2.) “Slijediti stope Učitelja”
Uvodna molitva
Gospodine Isuse Kriste,
ti si svom odlučnošću krenuo putem svoje muke.
Iako si molio Oca da te mine ova gorka čaša,
prihvatio si smrt na križu
kao sredstvo našega spasenja.
U svojoj si muci
pokazao ljepotu svoje najčišće ljubavi za nas ljude.
Gospodine i Učitelju,
Brate i Prijatelju,
pomozi mi slijediti tvoje stope
da ustrajem do kraja idući za tobom
koji si moj pravi Put,
jedina Istina
i istinski Život.
Amen.
1. postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Dok slušam Pilatovo pitanje:
Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa?,
uviđam da je ono trajno upućeno i meni.
Svaki puta
kad se umjesto za dobro odlučujem za zlo,
kad umjesto kreposti izabirem grijeh,
kad se zbog straha od posljedica
kukavički odbijam založiti za istinu,
biram Barabu,
a tebe, Isuse, odbacujem.
I kao što voda, polivena po Pilatovim rukama,
nije mogla oprati njegovu odgovornost i krivicu,
moju savjest ne može oprati ništa
osim suza iskrenog pokajanja
i tvoje -za me- prolivene Krvi.
2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
U edenskom vrtu
čovjek je pružio ruku prema stablu
s kojeg je ubrao njegov smrtonosni plod.
Po drvu križa kojeg si ponio
i na kojem ćeš biti obješen na vrhu Kalvarije,
svima si ponudio životvorni plod spasenja.
Gospodine, dok od mene tražiš da prihvatim
i svakodnevno nosim svoj križ,
daj mi razumjeti da to ne znači da očekuješ
da uživam u patnji,
nego da vjerujem da po križu moj život rađa plodovima
koje donosi patnja
sjedinjena s tvojom mukom.
3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Isuse, ti padaš pod križem, a ja pod grijesima.
Često su to grijesi na koje sam se navikao
i koje gotovo više i ne opažam.
Ne daj mi, Gospodine, da se pomirim s grijehom.
Da opravdavajući zlo
postanem čovjek okorjela srca i uspavane savjesti,
ne mareći za ono što me istinski razara
i vodi duhovnoj smrti.
Daj da se ostavim izlika da se ne može drugačije,
jer sve je moguće onome koji ti vjeruje.
Udijeli mi milost
da uvijek iznova potražim tvoju ruku
da me podigne i spasi.
4. postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Postoje susreti koji nam daju snagu da možemo ići naprijed, premda je teško.
Iako je bio osobito bolan, jer ste oboje znali da je zadnji,
susret tebe i tvoje Majke
osnažio vas je da možete do kraja ustrajati
i izdržati ove trenutke tame.
I ja sam, susrevši tebe, Isuse,
na svom putu vjere susreo i tvoju Majku.
Susreo sam primjer njezine ponizne otvorenosti
za Očev plan,
i hrabrost zalaganja da se on do kraja ispuni.
Taj me susret ohrabruje
da se nikad ne pokolebam vjerno ići za tobom
i u svome životu vršiti tvoju volju.
5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Ti si, Gospodine, prihvatio Šimunovu pomoć.
Iako svemoćan, htio si postati nemoćan.
A ja, često zbog svoga ponosa ne želim ni priznati da sam slab,
a kamo li prihvatiti tuđu pomoć.
U daru tvoje riječi i tvojih sakramenata,
u zajedništvu tvoje Crkve,
tvoja je ruka trajno ispružena prema meni
kao znak ljubavi i podrške.
Po ljudima koje mi šalješ na moj životni put,
pokazuješ mi svoju blizinu
i želiš me ohrabriti i nositi.
Daruj mi poniznost da prihvatim istinu da sam slab;
potreban tvoje podrške
i ljubavi bližnjih.
6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Gospodine Isuse,
želio bih gledati tvoje proslavljeno lice,
a ti mi pokazuješ svoj okrvavljeni obraz.
Želim te vidjeti slavnoga,
a ti mi dolaziš kao patnik.
Veronika i njezin rubac podsjećaju me da nisi daleko,
ali da je potrebno čisto srce kako bih te vidio
i hrabrost da bih ti prišao.
Kako bih jednom bio sposoban radovati se svôj tvojoj slavi,
valja mi sada prepoznati crte tvoga lica
u patnicima koje susrećem.
Očisti moje srce
da te otkrijem u ljudima,
i u njima ti iskažem svoju ljubav.
7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Često sam posramljen svojim ponovnim padovima.
Nakon iskrenih kajanja i velikodušnih odluka
opet se susrećem sa svojom bijedom i nemoći
nad kojom ponekad i očajavam.
Iako želim biti tvojim učenikom,
padovi me utvrđuju u malodušju
obeshrabrujući me na putu nasljedovanja.
A oni su mi zapravo poziv
da se odreknem lažne slike o sebi
i prihvatim da sam slab,
da se ne mogu spasiti svojim djelima,
nego da sam posve ovisan o tvome milosrđu,
tvome oproštenju, tvojoj ljubavi.
Jer, ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Postoji lažna utjeha koja zasljepljuje,
varljivo umirujući savjest i vodeći u propast.
Postoji i utjeha koja pogađa u srce, ali oslobađa.
Ti, Gospodine, nikad ne nudiš lažnu utjehu koja niječe istinu,
nego istinu koja vodi k spasenju.
O njoj govoriš i sada, dok tješiš žene Jeruzalema koje plaču nad tvojom sudbinom.
Ne daj da prečujem tvoj glas,
glas koji me opominje da se ostavim puta koji vodi u propast.
Daj da prihvatim tvrd i zahtjevan govor Evanđelja
koji me uvodi u istinu
i usmjerava da postignem život u izobilju
za koji sam stvoren.
9. postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
I treći je put smalaksalo tvoje tijelo pod teretom križa,
ali nije malaksala tvoja odlučnost
da do kraja ispuniš Očev plan spasenja.
Nekoć si rekao Petru, a po njemu i meni:
Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.
Jer istinski pad nije klonuće tijela,
nego klonuće duha;
klonuće vjere – povjerenja u tebe.
Treći će me pad uvjeravati da je nemoguće živjeti po tvojoj riječi, da tebe slijediti znači izgubiti.
Valjalo bi odustati od tebe
i skrojiti neko svoje evanđelje – po mjerilima ovoga svijeta.
Ne ostavi me sama s napasnikovim došaptavanjima.
Neka tvoj glas nadjača sve druge glasove.
10. postaja: ISUSA SVLAČE
Nakon što je sagriješio, Adam je spoznao svoju golotinju.
Kad je izgubio Boga, sve je izgubio.
Ti, Gospodine, dopuštaš da s tebe svuku tvoje haljine,
da budeš gol i obeščašćen,
kako bi nas iznova zaodjenuo novom haljinom svoje milosti.
Grijeh me je ogolio i obeščastio,
a ti mi svojom mukom i smrću
vraćaš nedužnost i čistoću.
Daj da krsnu haljinu, koja mi doziva u pamet dostojanstvo sinova i kćeri Božjih,
– jer koji su u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuše,-
donesem neokaljanu u vječni život.
11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
Postoje prikovanosti koje su trajne.
One mogu biti blagoslovljene ili tragične.
Od ovog trenutka
svojim tijelom, čavlima zakovanim na drvo križa,
ti ćeš, Gospodine, zauvijek govoriti
o svojoj trajnoj priljubljenosti uz Oca
i uz nas ljude za koje daruješ život.
Jer nisu čavli ti koji te drže za križ,
nego ljubav.
Ne dopusti mi, Gospodine, da me zlo zarobi i oslijepi
da ostanem trajno prikovan uza nj.
Prikuj me, Isuse, za sebe!
Ne dopusti
da me išta odijeli od tvoje ljubavi!
12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Žedan sam! – čujem, Gospodine, jednu od tvojih posljednjih riječi na križu.
Trenutak prije smrti
otkrivaš mi najdublju tajnu svoga bića:
žedan si moje vjere i ljubavi.
Žedan si da žeđam za tobom.
Ono što si jednoć rekao ženi Samarijanki i meni sada kažeš: Daj mi piti!
Ti koji si Bog,
od mene tražiš ono jedino što nemaš
a što ti samo ja mogu dati: moju ljubav!
Isuse, daruj mi neizmjernu žeđ za tobom,
da ju ništa zemaljsko ne može utažiti!
Pomozi mi da na bezbroj načina
svojim odgovorima ljubavi
utažujem tvoju žeđ na križu.
13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Tko je
u trenutku dok si mrtav ležao na krilu svoje Majke
vidio ikakav smisao svega što se upravo dogodilo?
U tim se časovima činilo
da je sve zauvijek završilo s tobom
na najgori mogući način.
Kad se toga jeruzalemskog popodneva
vjera u svima ugasila,
u Marijinom bolju probodenom srcu,
nije prestalo blistati njezino jasno svjetlo.
Daruj mi vjeru koja pobjeđuje prividni besmisao
i koja je spremna čekati na tvoj odgovor
koji ne dolazi onda kad ga ja zahtijevam,
nego onda kada ga ti odlučiš dati.
14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB
Nakon što si izdahnuo
činilo se da je smrt izgovorila posljednju riječ
nad tobom.
Šutnja tvoga groba kao da je progutala sve tvoje riječi, a teški grobni kamen zauvijek zapečatio
čitav tvoj život.
Ali nakon tri dana postati će jasno da ti,
kao što si sâm rekao,
imaš vlast položiti život, i imaš vlast ponovno ga uzeti.
Gospodine Isuse, čujem kako govoriš:
Ja živim i vi ćete živjeti!
Oživi me već danas,
da mogu živjeti novim, tvojim životom,
kako bih jednom po smrti
ušao u neprolaznu radost vječnog života
obećanog onima koji te ljube.
Završna molitva
Hvala ti Gospodine
što sam te smio slijediti na tvome putu muke.
Na njemu sam prepoznao svoje križeve
i raspoznao tvoju prisutnost na mom putu života.
Neka sjećanje na tvoju muku
u meni probudi još žarču ljubav prema tebi
koji si mene toliko ljubio
da si mi se do kraja
sav darovao.
O. Amen.
fra Diego Deklić