In memoriam – fra Mavro Velnić
U utorak, 19. veljače 2013., preminuo je naš brat fra Mavro Velnić u 94. godini života, 70. godini svećeništva i 76. godini redovništva, član samostanskog bratstva na Košljunu. Fra Mavro (Marijan) Velnić rođen je 7. prosinca 1919. u Dragi Baški na otoku Krku od oca Josipa i majke Lucije, r. Vlahinić, kao šesto dijete u obitelji od njihove sedemero djece.
Kršten je na isti dan kad je i rođen, uoči svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zato mu je krsno ime bilo Marijan.
Po završenoj osnovnoj školi, kao franjevački kandidat započinje 1931. godine nižu gimnaziju na Badiji. Višu gimnaziju nastavio je u Dubrovniku. 24. kolovoza 1936. na Košljunu, oblači franjevački habit, te 25. kolovoza 1937. polaže svoje prve zavjete. Svečane zavjete položio je na Poljudu u Splitu, 4. kolovoza 1941. u ruke tadašnjega provincijala o. Teofila Velnića, svojega strica.
Teologiju je započeo studirati u Splitu, te nastavio u Dubrovniku, gdje je i zaređen za svećenika 8. kolovoza 1943. Mladu Misu slavio je u Dragi Bašćanskoj 22. kolovoza 1943. Poradi ratnih neprilika ostao je na Košljunu preko dvije godine. Početkom 1946. premješten je u Boku Kotorsku na ispomoć kotorskom samostanu.
U Kotoru, padre Mavro ostaje preko devet godina obnašajući službe kapelana, župnika i gvardijana. Kotor je bio, kako je on znao reći, njegova „prva ljubav“. Tu ljubav nije narušilo ni tamnovanje od godinu i pol. Čak mu je taj period, prema njegovim riječima, ostao u lijepoj uspomeni, premda su mu leđa dvaput prokrvarila od bičevanja. Bio je Gospodinu zahvalan i na tome što je i kao zatvorenik mogao svećenički djelovati i svjedočiti.
1955. prvi put dolazi na Košljun za gvardijana samostanskog bratstva. Košljun mu postaje matična luka njegovog daljnjeg životnog krstarenja. 1961. godine premješten je za gvardijana u Zadar, gdje ostaje do 1964. kada opet odlazi na Košljun za gvardijana do 1967. Te godine biva premješten u Rijeku gdje vrši službu predstojnika kuće na našoj župi sv. Nikole, biskupa na Krnjevu. 1973. opet biva imenovan gvardijanom na Košljunu, a potom i vikarom istoga samostana. 1982. godine odlazi za gvardijana u Pazin, gdje će od 1988. godine obavljati službu samostanskog vikara. Konačno, 2000. godine usidrio se u svoju matičnu luku na Košljunu i tamo obavljajući revno sve poslove vezane uz samostan i bratstvo, ostao sve do svoje iznenadne smrti 19. veljače 2013. Naime, i toga je dana padre Mavro radio u vrtu režući lozu. No, vraćajući se iz vrta, okliznuo se na stepenice, pao te udarivši glavom o pod zadobio teške ozljede glave od kojih je oko 22 sata preminuo u Riječkoj bolnici.
Sprovod dragog fra Mavra bio je 25. veljače 2013. na Košljunu uz sudjelovanje brojnih svećenika i vjernika. Predvodio ga je krčki biskup Mons. Valter Župan.
Dragi naš padre Mavro, hvala Vam na svemu što ste bili i učinili za Crkvu i našu franjevačku zajednicu! Neka Gospodin za kojega ste živjeli bude Vaša vječna nagrada!