Franjevački samostan Košljun

Pravilo i život Male braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.

Pravilo i život ove braće jest slijediti nauku i stope Gospodina našega Isusa Krista koji kaže: »Hoćeš li biti savršen, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu, a onda dođi i idi za mnom». I «Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom». I «Tko god ostavi oca ili majku, braću ili sestre, ženu ili djecu, kuće ili polja poradi mene stostruko će primiti i život vječni baštiniti.

Kad smo napustili svijet, nemamo ništa drugo činiti  nego da vodimo brigu o tom da slijedimo volju Božju i da se njemu svidimo.

Ljubimo svi iz svega srca, iz sve duše, svega uma i iz sve snage i svom jakošću i razumom i svim silama, svim naporom, svim osjećajima, svom nutrinom, svim željama i svom voljom ljubimo Gospodina Boga koji nam je dao i koji nam daje cijelo tijelo, cijelu dušu i cio život, koji nas je stvorio, otkupio i koji će nas samom svojom milošću spasiti, koji je nama ubogima i bijednima, pokvarenima i odvratnima, nezahvalnicima i zlima učinio sva dobra.

Zaručnici smo kad se vjerna duša po Duhu Svetom sjedinjuje s Kristom. Braća smo mu kad izvršujemo volju Oca njegova koji je na nebesima; majke smo mu kad ga nosimo u čistom srcu i u tijelu svojemu po ljubavi u čistoj i iskrenoj savjesti, i kad ga rađamo svetim djelovanjem koje mora služiti drugima za primjer.

Ništa drugo nemojmo željeti, ništa nemojmo htjeti, neka nam se ništa drugo ne sviđa niti nas što veseli nego Stvoritelj, Otkupitelj i Spasitelj naš, jedini pravi Bog, koji je potpuno dobro, sve dobro, istinsko i vrhovno dobro, koji je jedini dobar, blag, ljubezan, ugodan i sladak, koji je jedini svet, istinit i ispravan, koji je jedini blag i nedužan i čist, od kojega i po kojemu i u kojemu jest svako oproštenje i svaka milost, sva slava svih pokornika i pravednika, svih blaženika koji se na nebu skupa vesele. Neka nas, dakle, ništa ne priječi, ništa ne dijeli, ništa ne rastavlja.

Svuda i na svakom mjestu svi mi svakoga časa i u svako vrijeme, iz dana u dan, neprestano vjerujmo te istinski i pomno držimo u srcu i ljubimo i častimo i klanjajmo se, služimo hvalimo i blagoslivljajmo, slavimo i uzvisujmo, veličajmo i zahvaljujmo svevišnjem i vječnom Bogu, Trojstvu i Jedinstvu, Ocu i Sinu i Duhu Svetom, Stvoritelju i Spasitelju svih koji u njega vjeruju, ufaju se i koji ga ljube.

Vraćajmo Gospodinu Bogu svevišnjemu sva dobra i priznajmo da su njegova. I neka primi svu čast i poštovanje, svu zahvalnost i slavu on komu pripada svako dobro i koji je jedini dobar.

O molitvi

Svekolika moja braćo, mnogo se čuvajmo da ne bi pod izlikom kakva posla ili dobitka ili pomoći napustili ili otkinuli svoju misao i srce od Gospodina. Nego u ljubavi, koja je Bog, molim svu braću… da uklonivši svaku zapreku, zapostavivši svaku brigu i skrb, koliko god mogu ljube Gospodina, služe mu te mu se klanjaju čistim srcem, te da čistom nakanom učine što on traži iznad svega. I uvijek načinimo stan i prebivalište njemu koji je Gospodin Bog svemogući, Otac i Sin i Duh Sveti.

O otajstvu Tijela i Krvi Gospodinove

Molim vas, dakle, svekolika braćo, ljubeći vam noge kolikogod mogu većom ljubavlju, da iskazujete svako poštovanje i svaku čast, koliko vam je moguće, presvetom Tijelu i Krvi Gospodina našega Isusa Krista.
Zar da nas ne gane ljubav, kad se blagi Gospodin predaje u naše ruke da s njime raspolažemo i da ga danomice u svoja usta primamo?

O divne li veličine i zadivljujućeg udostojanja! O uzvišene li poniznosti! O ponizne li uzvišenosti gdje se Gospodar svega, Bog i Sin Božji tako snizuje da se za naše spasenje sakriva pod neznatno obličje kruha.

Hoću da se ova presveta otajstva časte, štuju i na dragocjenim mjestima čuvaju.

Sin se Božji danomice ponizuje, kao kad je sišao s kraljevskih prijestolja u krilo Djevice; danomice dolazi k nama u poniznu obličju; danomice silazi iz krila Očeva na oltar po svećenikovim rukama. I kao što se je svetim apostolima pokazao u pravom tijelu, tako se i sada nama pokazuje u svetom kruhu. I kao što su oni svojim tjelesnim pogledom vidjeli samo njegovo tijelo, ali su, promatrajući duhovnim očima, vjerovali da je on Bog; tako i mi, gledajući tjelesnim očima kruh i vino, gledamo i čvrsto vjerujemo da je tu živo i istinito njegovo presveto tijelo i krv. Na taj je način Bog nazočan među svojim vjernicima stalno, kako sam kaže: Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.

Gledajte, braćo svećenici, svoje dostojanstvo i budite sveti jer je on svet. I kao što je Gospodin Bog vas počastio iznad sviju poradi ovoga otajstva, tako i vi njega častite više nego svi drugi. Velika je bijeda i sažaljenja vrijedna slabost imati njega tako nazočna i brinuti se za bilo što na svijetu Neka čovjeka prođu trnci, nek se potrese cijeli svijet i neka nebo klikće kad je na oltaru u svećenikovim rukama Krist, Sin Boga živoga.

O riječi Božjoj

Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju.

Ja brat Franjo, vaš maleni sluga, molim vas i zaklinjem u ljubavi koja je Bog i voljan da vam poljubim noge, da riječi Gospodina našega Isusa Krista ponizno i s ljubavlju primite i da ih provedete u djelo i da ih opslužujete.

Mnogo se čuvajmo zloće i lukavštine sotonine. On ne da da čovjek svoj um i srce ima kod Boga. I obilazeći traži da ljudsko srce, pod vidom kakve nagrade ili pomoći, ugrabi i uguši riječ i zapovijedi Gospodnje iz pamćenja te hoće da srce čovjeka zaokupi svjetovnim poslovima i brigama te se u njemu nastani.

O molitvi časoslova

Neka klerici pobožno pred Bogom mole časoslov, ne pazeći toliko na napjev glasa koliko na sklad duha, da bi se glas slagao s duhom a duh s Bogom.

O čistoći

Svi se mi mnogo čuvajmo i sve svoje udove držimo u čistoći jer kaže apostol: «Tijelo vaše hram je Duha Svetoga».
Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju.

O siromaštvu

Slavna Riječ Očeva, premda bogat ipak je htio da sa svojom preblaženom Djevicom iznad svega izabere siromaštvo.
Sva braća neka se trude da nasljeduju poniznost i siromaštvo Gospodina našega Isusa Krista i neka se sjete da nije ništa drugo potrebno nego kako kaže apostol, da imamo hranu i odjeću i da se zadovoljimo time. I moraju se radovati kad se kreću među priprostim i prezrenim osobama, među siromasima, slabima i bolesnima, među gubavima i onima koji prose pokraj puta.

Neka braća sebi ništa ne prisvajaju; ni kuću, ni mjesto niti kakvu stvar. I kao putnici i pridošlice na ovome svijetu, neka služe Gospodinu u siromaštvu i poniznosti.
To je ona uzvišenost najvećega siromaštva koja je vas, moju predragu braću, učinila baštinicima nebeskoga kraljevstva; učinila vas je siromašnima u stvarima, a u krepostima uzvisila. Ovo neka bude vaš dio koji vodi u zemlju živih..Uza nj, predraga braćo, posvema prianjajte i nemojte poradi imena Gospodina našega Isusa Krista dovijeka ništa drugo imati pod nebom.

Ništa, dakle, svoga ne pridržite za sebe, da vas primi cijele onaj koji se vama cio predaje.

Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svome tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzimlje, uvrijeđeni stalno uznemiruju. Oni nisu duhom siromašni, jer siromah duhom sam sebe prezire i ljubi one koji ga udaraju po obrazu.

Neka se braća mnogo čuvaju novca. Jednako tako neka se braća čuvaju da ne obilaze svijetom radi kakva nečasna dobitka.
Đavao hoće da zaslijepi one koji za novce teže… Pazimo dakle mi koji smo sve ostavili da zbog takve malenkosti ne izgubimo kraljevstvo nebesko.

O poslušnosti

Gospodin kaže u Evanđelju: Koji se ne odreče svega što posjeduje ne može biti moj učenik. I: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga. Onaj čovjek ostavlja sve što posjeduje i gubi svoj život koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I što god radi i govori što sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro što čini, to je pravi posluh. I ako  bi podložnik kadgod nešto smatrao boljim i korisnijim za svoju dušu negoli je ono što mu poglavar nalaže, neka ono svoje dragovoljno Bogu žrtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvršiti. To je ono pokoravanje ljubavi jer udovoljava Bogu i ljudima.

Duhovnom ljubavlju dragovoljno služite i pokoravajte se jedni drugima. To je pravi i siguran posluh Gospodinu našem Isusu Kristu.

Braća podložnici neka budu svjesni da su se radi Boga odrekli vlastite volje. Zato im odlučno naređujem da se pokoravaju svojim ministrima u svemu što su obećali Gospodinu da će opsluživati, a što nije protiv duše i našega Pravila.
Kad ustraju u zapovijedima Gospodnjim, kako su obećali prema Evanđelju i prema svome životu, neka znadu da stoje u pravoj poslušnosti i da su blagoslovljeni od Gospodina.

Sveta poslušnost suzbija svaku tjelesnu i putenu volju, te drži svoje tijelo umrtveno i spremno da se podloži duhu i svome bratu.

O radu

Braća kojoj je Gospodin dao milost rada neka rade vjerno i pobožno tako da, dok izbjegavaju duši štetnu besposlicu, ne ugase duh svete molitve i pobožnosti, čemu ostalo vremenito mora služiti.

Odlučno hoću da braća obavljaju kakav pošten posao. Koji ne znaju neka nauče, ne iz pohlepe da prime plaću za rad, nego radi primjera i da bi odagnali lijenost. Neka ne primaju nikakvu službu koja bi bila na sablazan ili na štetu njegovoj duši, nego neka budu manji i podložni svima.

Neka sva braća nastoje truditi se oko dobrih djela jer je pisano: Uvijek budi zauzet kakvim čestitim poslom da te đavao nađe zaposlenim. Zato sluge Božji moraju biti uvijek zabavljeni molitvom ili kojim dobrim djelovanjem.

O obraćenju i pokori

Bojte se i častite, blagoslivljajte i zahvaljujte i klanjajte se Gospodinu Bogu svemogućemu u Trojstvu i Jedinstvu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, stvoritelju svega. Obratite se; donosite plodove dostojne obraćenja, jer brzo ćemo umrijeti. Blago onima koji umiru u pokori, jer će biti u kraljevstvu nebeskom. Čuvajte se i suzdržite od svakoga zla i ustrajte do kraja u dobru.

Kažnjavajmo svoje tijelo pribijajući ga na križ sa svim njegovim manama, požudama i grijesima, jer nam tijelo, živeći na tjelesan način, hoće da oduzme ljubav prema Isusu Kristu i da sebe, skupa s dušom baci u pakao, jer smo po svojoj krivnji bili nečisti, protivni dobru, na zlo skloni i zlu odani.

Mnogi, dok griješe ili doživljavaju nepravde, okrivljuju đavla ili bližnjega. Ali nije tako; jer svatko ima neprijatelja u svojoj vlasti, to jest svoje tijelo po kojem griješi. Stoga blago onomu sluzi koji takvog neprijatelja, koji mu je predan u vlast, uvijek drži vezana te se mudro od njega čuva; jer mu, dok tako radi, neće nauditi ni jedan, ni vidljiv ni nevidljiv neprijatelj.

Ništa ti ne pripada, pa se ničim ne možeš hvaliti; nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima i da svakog dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista.

O bratskom životu

Gdje god braća bila ili se našla na kojem mjestu, moraju se duhovno i pažljivo među sobom gledati i poštivati, primajući jedni druge bez mrmljanja. I neka paze da se ne pokazuju turobni, po vanjštini mrki i licemjerni; nego neka se pokazuju radosni u Gospodinu, vedri i veseli i na doličan način raspoloženi.

Neka braća ljube jedan drugoga, kako kaže Gospodin: Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. I neka ljubav, što je duguju jedan drugome pokažu djelima. I neka nikoga ne pogrđuju. Neka ne mrmljaju, neka ne kleveću druge. I neka budu popustljivi da očituju svaku blagost prema svim ljudima. Neka ne kude i ne osuđuju. I kao što kaže Gospodin, neka ne gledaju na najsitnije grijehe drugih, nego neka radije, s gorčinom u duši razmišljaju o svojim grijesima.

Gdje god se braća nađu ili sretnu, neka se pokažu domaći među sobom. I neka s punim povjerenjem jedan drugomu otkrije svoje potrebe; jer ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnog sina, koliko brižljivije mora svatko ljubiti svoga duhovnog brata. I ako koji od njih oboli, ostala ga braća moraju posluživati kako bi željela da se njih poslužuje.

Sva braća koja bi znala da je neki brat sagriješio neka ga ne sramote niti ogovaraju, nego neka imaju prema njemu veliko milosrđe i neka grijeh svoga brata nipošto ne iznose u javnost jer ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni.
Moraju se čuvati da se ne srde i ne uznemiruju zbog nečijega grijeha, jer srdžba i uznemirenost i u njima i u drugima smetnja su ljubavi.

Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi strpljivosti i poniznosti dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko strpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više.

Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prilici.

Blago sluzi koji toliko ljubi svoga brata i toliko ga se boji kad je daleko od njega kao da bi bio uz njega, te ništa ne govori njemu za leđima što ne bi mogao reći u ljubavi pred njim.

Komu je pak povjerena vlast i koji se smatra većim neka bude manji i poslužitelj druge braće. I neka prema pojedinoj svojoj braći bude milosrdan kao što bi htio da se njemu iskaže milosrđe kad bi bio u sličnoj prilici.

Neka se ministri sjete da im je povjerena briga za duše braće, pa ako bi se koji od njih izgubio zbog njihove krivnje ili lošeg primjera, morat će polagati račun pred Gospodinom našim Isusom Kristom.

O evangelizaciji

Opominjem i potičem braću da im u propovijedima što ih drže riječi budu prokušane i čiste, na korist i izgradnju naroda. Neka im govore o manama i krepostima, o kazni i slavi, i to kratkim govorom jer je Gospodin na zemlji kratko govorio.
Neka ipak sva braća propovijedaju djelima.

O crkvenosti

Moramo često posjećivati crkve te cijeniti i poštivati klerike, ne radi njih samih, ako bi bili grešnici, nego radi službe i brige za presveto  tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, što na oltaru žrtvuju, primaju i drugima dijele.

Neka sva braća budu katolici, neka žive i neka govore katolički.

O smrti

Promislite i gledajte kako se dan smrti približava. Molim vas, dakle, sa svim poštovanjem da, zbog brige i skrbi koju vodite za ovaj svijet, ne zaboravite Gospodina i ne skrenete s njegovih zapovijedi, jer su prokleti oni koji ga zaboravljaju i koji odstupaju od zapovijedi njegovih, i bit će od njega predani zaboravi. A kad dođe dan smrti, sve će im se ono što su mislili da imaju oduzeti. I što budu mudriji i mogućniji na ovome svijetu, to će veće muke podnositi u paklu.

Kako kreposti odgone mane

Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja.
Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni nemira.
Gdje je dragovoljno siromaštvo, ondje nema ni pohlepe ni škrtosti.
Gdje je mir i razmatranje, ondje nema ni užurbanosti ni skitanja.
Gdje strah Gospodnji čuva svoj stan ondje neprijatelj ne može imati mjesta da uđe.
Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška ni krutosti.

Pozdrav krepostima

Sveta mudrost suzbija sotonu i svu njegovu zloću.
Čista i sveta jednostavnost suzbija svaku mudrost ovoga svijeta i mudrost tijela.
Sveto siromaštvo suzbija požudu, gramzljivost i brige ovoga svijeta.
Sveta poniznost suzbija oholost i sve ljude ovoga svijeta, a isto tako sve što je na svijetu.
Sveta ljubav suzbija sve đavolske i putene napasti, sve tjelesne strahove.
Sveta poslušnost suzbija svaku tjelesnu i putenu volju,
te drži svoje tijelo umrtveno i spremno da se podloži duhu i svome bratu.

Poticaj i blagoslov

Opominjem i zaklinjem u Gospodinu Isusu Kristu da se braća čuvaju svake oholosti, tašte slave, zavisti, škrtosti, brige i skrbi za ovaj svijet, ogovaranja i mrmljanja. Neka radije imaju na umu da iznad svega moraju željeti: da posjeduju Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje, da mu se mole uvijek čista srca, da budu ponizni i strpljivi u progonstvu i bolesti, te da ljube one koji nas progone, grde i karaju.

Blagoslivljam svu svoju braću koja su u Redu i koja će doći do svršetka svijeta. Neka se u znak sjećanja na moj blagoslov, na moju oporuku, uvijek međusobno ljube; neka uvijek ljube i obdržavaju našu gospođu svetu siromaštinu; neka uvijek budu vjerni i podložni prelatima i svećenicima svete majke Crkve.