Dani otvorenih vrata na Košljunu
Od ponedjeljka 22. srpnja do nedjelje 28. srpnja 2013. godine u Samostanu navještenja Marijina na Košljunu, malom otoku u Puntarskom zaljevu na otoku Krku, održani su po drugi puta u Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima „Dani otvorenih vrata“ samostana.
Susret se odvijao kroz sedam dana i bio je namijenjen svim mladićima koji razmišljaju o duhovnom pozivu da se kroz nekoliko dana izbliza mogu upoznati s franjevačkim načinom života, molitve i rada.
Na susretu je sudjelovalo dvadesetak sudionika uz velikodušno gostoprimstvo domaćih fratara. Tu su bila trojica franjevačkih bogoslova, nekoliko svećenika i desetak mladića. Animatori susreta bili su okupljeni oko provincijalnog promicatelja za zvanja fra Tomislava Šanka. U animaciji su dakle sudjelovali fra Diego Deklić, fra Nikica Devčić, fra Gabrijel Škibola, fra Tomislav Šanko, fra Leopold Mičić, fra Bojan Rizvan, fra Ivan Batinić, postulant Dario Kaurin te kao „vanjski član“ i predavač fra Darko Tepert franjevac Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Od mladića sudjelovali su sjemeništarac Pavle Ivić, Nikola iz Rijeke, Kristijan, Mihovil i Antonio iz Zadra, Ante iz Posedarja i Tvrtko iz Splita.
Susret je ujedno bio prilika za okupljanje mlađe braće Franjevačke provincije svetog Jeronima te je poslužio i u svrhu njihova okupljanja, zajedništva i razmjene franjevačkog i životnog iskustva.
Sudionici su počeli pristizati u ponedjeljak kroz popodnevne sate. Uslijedila je večera, nogomet i mali večernji program koji se sastojao od kratkog upoznavanja na košljunskoj rivi i molitve krunice i povečerja. Poslije su se svi sudionici povukli na zasluženi počinak radosno iščekujući početak novoga dana. Jutarnji program od utorka do petka sastojao se od nekoliko zajedničkih točaka koje su se kroz te dane ponavljale. Dane smo započinjali s molitvom jutarnje i službe čitanja u 7.30 sati. Nakon molitve bi se išlo na doručak. Pošto bi se tako okrijepilo tijelo, onda bi i duh došao na red. To bi se ostvarilo kroz predavanja koja su se doticala važnih duhovnih tema. Predavači su bili fra Darko Tepert i fra Diego Deklić. Fra Darko je u dva predavanja poučio kako Sveto pismo čitati na molitveni način. To je tzv. lectio divina ili molitveno čitanje Svetog pisma. Sličnu tehniku za čitanje Pisma koristio je i sveti Franjo Asiški što je bila tematika drugog predavanja. Nakon izlaganja slušatelji su bili podijeljeni u grupe na kojima su dobili priliku praktično provesti ono što su netom čuli. S druge strane fra Diego je progovorio o pozivu, njegovim karakteristikama i obilježjima te je potaknuo raspravu na tu tematiku. Raspravi su se svesrdno pridružili sudionici te iznijeli svoja zapažanja u vezi duhovnog poziva. Nakon kraće stanke uslijedilo je slavlje Svete Mise koji su naizmjence predslavila braća zadužena za liturgiju dotičnog dana. Okrijepljeni Euharistijom i Božjom Riječi otišli bi na ručak u kojima nije manjkalo dobre hrane. Bila je to i prilika za bolje međusobno upoznavanje.
U poslijepodnevnim satima do 18.15 ostavljen je prostor za međusobno druženje, kupanje, molitvu, čitanje i susrete. Bilo je i onih koji bi se okupljali oko stolnog tenisa i tamo iskušavali svoje znanje u poznavanju ovog sporta. Mnogi su sudionici iskoristili jedinstvenu priliku za osobne razgovore s pojedinim fratrima, a kako je kroz čitavo vrijeme trajanja otvorenih vrata bilo zaista lijepo i sunčano vrijeme nije izostalo ni kupanja. Za one najljenije ovo je bilo savršeno vrijeme za spavanje. Čak se našlo i odvažnih ribiča.
Molitvu večernje prethodila je krunica koja se molila u opuštajućoj atmosferi košljunske šume pune mira, tišine i radosti u Božjoj prisutnosti i prirodnim ljepotama. Nakon prekrasnih molitvenih trenutaka svi bi se okupili na večeri izmjenjujući iskustva proteklog dana. Ono što je uslijedilo bio je pravi nogometni derbi u kojem je sudjelovao veliki broj uzvanika, bilo kao igrači na terenu bilo kao vjerna publika na gledalištu. Oni koji nisu željeli biti dio nogometne večeri mogli su se šetati i družiti drugdje po otoku uživajući u ljepotama košljunskog zalaska sunca koje je ovdje zaista prekrasan. Na kraju dana svi bi se okupili na molitvu povečerja te smireno i radosna srca otišli na počinak.
U četvrtak prijepodne zasukali smo rukave i prenijeli popriličnu količinu drvene građe koja je zaostala od prethodnih građevinskih radova. Posao je bio naporan, ali uz pomoć truda i vesele atmosfere kojom su se odlikovali svi naši košljunski dani, bez problema smo ga dovršili u rekordno kratkom vremenu. Isti dan navečer bilo je organizirano klanjanje u crkvi gdje smo osjećali milosnu Isusovu prisutnost u presvetom oltarskom sakramentu i Bogu bili zahvalni za taj dar. Klanjanje se odvijalo u tišini ispunjenoj Božjom nazočnošću. U petak navečer bilo je organizirano pokorničko bogoslužje i prilika za svetu ispovijed. Nagovor na temu Pavlovog hvalospjeva ljubavi, vatreno je održao fra Bojan Rizvan ističući njene osobite karakteristike i njihov odjek u našem svagdašnjem životu. Tijekom tjedna za one koji su prvi put došli na Košljunu, gvardijan samostana fra Klement Sršen se ponudio i uz stručno znanje na profesionalan način proveo zainteresirane kroz crkvu, samostan i nekoliko muzeja.
U subotu je napokon došao na red i dan za izlet. Nakon redovitog jutarnjeg duhovnog programa prvo što smo posjetili bio je slavni grad Vrbnik. Tamo smo se prošetali gradom, posjetili crkvu, uživali u prekrasnom pogledu koji se pruža na čitavi kvarnerski zaljev radi kojega je s opravdanjem opjevan kao grad nad morem. Također smo se iskušali u pravom avanturističkom prolazu kroz najmanju ulicu na svijetu široku svega 40-ak centimetara. Prolaz je, za neke, obzirom na eleganciju, bio pravi izazov. Oko podneva stigli smo u svetište Majke Božje Goričke gdje smo slavili Svetu Misu u lijepoj crkvi i duhovnoj atmosferi. Za ručak smo ponijeli obilne sendviče, te se okrijepili u blagovalištu svetišta. Nakon toga nam je župnik progovorio o povijesti ovoga svetišta. Posjet Baški, koji je uslijedio, bio jedno posebno iskustvo. Uz posjetu crkve Sv. Ivana s koje se pruža prekrasni pogled na mjesto i širu okolicu otišli smo do crkve svete Lucije u Jurandvoru u kojoj je izvorno pronađena bašćanska ploča, taj znameniti spomenik hrvatske kulture i pismenosti čiji se original danas čuva u HAZU u Zagrebu. Naravno, kakav bi to bio posjet Baški bez odlaska na kupanje na jednu od najljepših plaža u Hrvatskoj. Uz prekrasno more, dobre ljude i izvrsnu turističku ponudu ova plaža se s pravom može ponositi kao jedna od najbolje uređenih plaža. Nakon osvježavajućih trenutaka u moru obilježenih igrom „picigina“, za večeru se otišlo u lokalnu pizzeriju gdje smo se okrijepili uz ukusnu hranu i dobro društvo. Povratkom na Košljun kasno navečer svi su bili radosni i istovremeno umorni pa su se nakon izmoljenog povečerja povukli na zasluženi počinak.
Nedjelja, kao zadnji dan Otvorenih vrata, bila je za sve sudionike radosni dan druženja uz sve prisutniju svijest o vrlo skorom rastanku. Jutro je krenulo uobičajenom molitvom jutarnje i službe čitanja, a nakon doručka nedjeljnu Svetu Misu proslavili smo zajedno s narodom u 9 i 30 sati. Prije ručka još smo se jednom okupili na molitvu srednjeg časa, a nakon toga uslijedilo je zajedničko vrednovanje tih dana u kojem je svatko dobio priliku da iznese svoje dojmove, pozitivne i negativne doživljaje. Zanimljivo je kako smo se složili da je ovakav susret jedno zaista jedinstveno i lijepo iskustvo koje bi vrlo rado opet ponovili. Nakon ručka većina sudionika se polako se zaputila nazad svojim kućama uz lijepe dojmove i radosno sjećanje na protekle košljunske dane.
Tvrtko Krželj
